Živio je u vrijeme Božije Poslanika čovjek koji nije imao lijepu spoljašnost, ali poštovanje koje je prema njemu iskazivao Poslanik izazivalo je čuđenje ashaba. Jednoga dana Poslanik ga je pozvao sebi. Kada je čovjek došao, Poslanik ga obavijesti da mu je Džibril rekao da je Uzvišeni Bog zbog posvećenosti njegovog jučerašnjeg djela oprostio sve njegove prethodne grijehe, međutim, budućnost zavisi od toga šta ćeš dalje raditi!
Ashabi upitaše: “O Božiji Poslaniče, šta je to učinio?”
On im odgovori: “Jučer je prolazeći pored mjesta gdje je spavao jedan čovjek, primjetio da mu je vjetar otkrio stidno mjesto. On je prišao i neopaženo popravio njegovu odjeću. Zato što je pokrio sramotu Njegovog roba, Allah, dž.š., je pokrio sve njegove grijehe, greške i slabosti.”
Čuvši ovo čovjek se začudi:
“O, kakvog li Milostivog Boga! Božiji Poslaniče, uči dovu da uvijek budem pored tebe!”
Poslanik prouči dovu za njega, i ubrzo nakon toga čovjek je postao šehid.
Zbilja je takva da samo jedno iskreno djelo na mjestu gdje nas niko ne vidi kod Boga može imati ogromnu vrijednost.