Među ljudima, čiji se umni potencijal gradi duži vremenski period, mnogi ne mogu da stignu do psihičke zrelosti, ali su mogli iskoristiti prilike da poboljšaju svoje psiho-fizičko stanje.
Nažalost umjesto toga, oni svoje slobodno vrijeme troše na gluposti, kockanje, nargila barove, igrice, zabave, ne ispuštaju iz ruku telefone…
Oni su žrtve pogrešnog obrazovanja, odgoja i navika savremenog života. Zar odgovornost za današnju intelektualnu djetinjastost i moralnu nedoraslost koje vode u propast nije na našem obrazovanju i odgoju?
U sredini u kojoj vladaju laži i nesuvisle zabave, a koje stvaraju mediji, tvoreći pogodno tlo za ponižavanje svih ljudskih vrijednosti, nema druge već da razum i emocije budu umrtvljeni.
No, usprkos tome, ove nepravilnosti nisu u stanju poništiti zakon duhovne uzvišenosti, kao što ni postojanje bolesti ne može biti razlog da se zdravlje smatra iluzijom.
Mladi, bez obzira kojoj skupini pripadaju i u kakvim su uvjetima odgajani tokom djetinjstva, trebaju biti svjesni iznimne vrijednosti prilika u razdoblju puberteta i mladosti. Oni trebaju znati da je mladost najznačajnije i najvrjednije doba ljudskog života.
To razdoblje je najbolja životna prilika za usvajanje naučnih istina, razvoj stečenog razuma, izgradnju moralne i čovječne ličnosti i oblikovanje pohvalnih ljudskih osobina.
Tjelesna snaga i moć, mladalačka gorljivost i polet, spreman mozak koji je u razvoju, snažna ljubav i zanimanje za spoznavanje nepoznatog, snažna memorija i druge slične osobine veliko su bogatstvo mladosti. Svako od njih igra značajnu ulogu u procesu učenja i usvajanja znanja i morala.
Na svu sreću, sadržaji koji se usvajaju u mladosti ostaju zauvijek pohranjeni u pamćenje i veoma rijetko se događa da ih zaboravimo.
“Učenje u mladosti je kao klesanje u kamenu (ostaje trajno).”