“Vrijeme podučava korisnim iskustvima.”
Iako se adolescenti nalaze na pragu života i lično nisu bili svjedoci velikog broja događaja te nisu u dovoljnoj mjeri okusili njihovu gorčinu i slast, oni mogu u cilju sticanja iskustva i proučavanja događaja iskoristiti događaje iz života drugih ljudi te ono što se dogodilo njihovim prethodnicima dodati svojim vlastitim životnim događajima i iskustvima te na taj način obezbijediti sebi dovoljan broj podataka i materijala za proučavanje i promisliti pojedinačno o svakom od njih, a potom zaključke i rezultate svega toga pohraniti u riznicu pamćenja, kao vlastito plodonosno životno iskustvo.
Razdoblje između dvanaeste i petnaeste godine je vrijeme korjenitih promjena. U ovom periodu djeca prelaze iz djetinjstva u doba mladalačkih godina. Tokom ovih promjena njihova ličnost postaje očitija, a istovremeno i mnogo složenija. Sa stanovišta historičara ovo novo razdoblje predstavlja izvor uznemirenosti, ali je i beskrajno sadržajno. Tokom njega učenici mogu lično savladati historiju i pripremiti svoj mozak za spoznaju koristi koju mogu dobiti od nje. Priče koje su slušali tokom djetinjstva i koje su bile izvor njihove silne radosti i želje, sada mogu poprimiti neka nova značenja i biti temelj značajnog umnog razvoja.
Sa društvenog stanovišta, ovaj period je poseban period u kojem historija u osnovnoj školi postaje posebno značajan predmet za razvoj djeteta i uobličavanje korisnih članova društva.
Historija bi trebala biti jedan od najvažnijih predmeta za mlade od petnaest do osamnaest godina. Potrebno je učenike potaknuti da se navikavaju na precizno zapažanje i na to da pojave i događaje promatraju u skladu s njihovom suštinom, kao i na to da prema pitanjima i sadržajima koje istražuju posjeduju svoj vlastiti, nezavisni stav. To će uzrokovati da se prosuđivanje učenika razvije u razumskom i logičkom smislu, čineći ih sposobnim da svjedočanstva i obrazloženja odvagaju i provjere rešetom svoga uma, te odaberu one koji su istiniti i ispravni, nakon čega će ih povezati s drugim istinama. Na taj način će učenici, uz usvajanje istina i pojava, biti sposobni te pojave analizirati i tumačiti ih. Tada historiji neće pristupiti površno kako su je do tada učili i već će uvidjeti da je riječ o spoznaji drugih, počet će gledati na stvari poput odraslih.