Historija, učiteljica života

Ukoliko proširimo polje podučavanja historije i u ovaj predmet uključimo političke, društvene, ekonomske i kulturne teme i pitanja, potom o njima raspravljamo i tumačimo ih, zatim koristeći psihologiju ličnosti i društva pojasnimo činioce koji utječu na čovjekovo biće, možemo odvažno reći da smo načinili nekoliko koraka prema istini.

Veze i međusobni doticaji ljudi sredstvo su kojim iskustvo čovjeka dobija na vrijednosti. U takvim prilikama, posredstvom podataka koje mu drugi ljudi prezentiraju, čovjek se veže za iskustva cijelog jednog naroda ili jednog društva, pa čak i cijelog čovječanstva.

Historija je najznačajniji predmet koji utiče na obim, dubinu i sadržajnost čovjekovog ličnog iskustva i povezuje čovjeka s prostranom prirodom i dalekom prošlošću. Stoga ovaj predmet ima iznimno velik značaj i vrijednost u odgojnom radu. Historija kao nauka raspravlja o društvenom životu čovjeka na pozornici prirode.

Nastavnik historije treba biti kulturna i veoma načitana i obrazovana osoba. Pronosilac kulturnog naslijeđa čovječanstva mora biti upoznat sa svjetskom književnom tradicijom. Ukoliko bude istraživao na polju vlastite struke i tokom toga rasvijetlio neke nepoznate fragmente historije, učitelj će biti sposoban da svojim učenicima ukaže na istinsko značenje i suštinu historije.

Brižan otac savjetuje svog sina:

“O sine moj! Iako svoj život nisam proživio u vremenu svojih prethodnika, ja sam bacio pogled na njihova djela. S pažnjom sam promišljao o njihovoj povijesti i proučavao tragove i posljedice (njihovih djela), sve dok se (zbog upućenosti) nisam smatrao jednim od njih. Vijesti o njima koje su dospjele do mene učinile su da osjećam kao da sam živio s prvim i posljednjim od njih. Vidio sam izbliza tok njihova života. Spoznao sam i shvatio svjetlost i tamu, korist i štetu njihovih dijela, pa sam prosijao i pročistio sve (historijske) podatke. O onom što je bilo korisno i poučno obavijestio sam te. Za tebe sam odabrao samo lijepe i prijatne događaje, a od tebe otklonio i udaljio nejasne i besmislene stvari i sadržaje.”

Ovim mudrim riječima poučava i ukazuje obrazovanim i brižnim očevima, ali i nastavnicima historije, na pet temeljnih činjenica vezanih za oblast historije, a to su:

  1. Nastojte se dobro upoznati s historijom minulih naroda.
  2. Analizom historije spoznajte uzroke događaja, razlučite dobro od zla.
  3. Mlade podučavajte korisnim podacima i sadržajima iz historije.
  4. Odaberite posebno korisne i vrijedne historijske činjenice, a potom na poseban način ukažite mladima na njih.
  5. Ne zamarajte pamćenje i svijest mladih tjerajući ih da pamte beskorisne historijske podatke, što će im samo oduzeti dragocjeno vrijeme.

Ovaj dio predmeta historije razvija misao adolescenata i u ličnom i društvenom životu uči ih iskustvu. Ovakav način podučavanja historije podiže nivo spoznaje i razumijevanja adolescenata i utiče na razvoj stečenog razuma.

Historija je najznačajniji predmet koji utiče na obim, dubinu i sadržajnost čovjekovog ličnog iskustva i povezuje čovjeka s prostranom prirodom i dalekom prošlošću.