Učitelj je nešto pisao svojom olovkom.
Sin ga upita: “Šta to pišeš oče?”
On se nasmješi i reče:
“Važnije od mojeg pisanja je ova olovka kojom pišem. Želim da kada porasteš da budeš poput ove olovke.”
Dijete se začudilo, jer u olovci nije vidjelo nešto baš posebno.
Učitelj reče: “Ova olovka ima pet osobina, potrudi se da ih i ti stekneš.
Prvo – možeš činiti velike stvari, ali ne zaboravi da je najpreče da se predaš ruci koja će tvoje kretanje voditi na najbolji način, a to je Božija ruka.
Drugo – ponekad moraš koristiti šiljalo, to simboliše muku, ali ipak, vrh olovke postaje zašiljen, zato znaj muka s kojom se nosiš od tebe će napraviti boljeg insana.
Treće – olovka uvijek dozvoljava da koristiš gumicu kada pogriješiš, zato znaj da nije greška ispraviti grešku.
Četvrto – u pisanju nije važno drvo olovke, važno je srce koje se nalazi u drvetu, zato uvijek vodi brigu o nutrini i o tome šta iz nje izlazi.
Peto – olovka uvijek ostavlja trag za sobom, zato znaj šta god činiš u životu iza toga ostaje trag, što znači da moraš birati djela koja ćeš činiti.