Kralj je odlučio postaviti veliki kamen nasred glavnog puta i sakriti se u blizini da vidi reakcije prolaznika.
I kao što se da naslutiti, bogatiji građani, trgovci, ministri pored kamena prolaze kao da ne postoji, a to nije bio kamičak, već kamen, golem kamen. Mnogo njih se nije pravilo da ne primjećuju tu kamenčinu, oni su vikali, negodovali, čudili se kakav je ovo grad u kojem ništa ne funkcionira, kakvog li samo nesposobnog vladara imaju… ali ostalo je na tome, niko ni da dotakne kamen, a on i dalje bezbrižno leži nasred puta.
Taman negdje pred akšam, jedan seljak, na čijim plećima se ljuljala košara sa zelenom salatom, približi se kamenu. Spustio je košaru, odmjerio kamen, i dobro se namučio da ga skloni sa puta. Kamen se nije dao, a on nije odustajao. Na kraju nakon puno muke ipak kamen je sklonjen s puta.
Međutim, to nije sve!
Kada je taj čovjek od akcije prvi put prevrnuo kamen ispod njega je ugledao vrećicu. Naravno uzeo je i pogledao njen sadržaj. Da, bilo je to zlato ali bila je tu i jedna cjeduljica. S obzirom da je to bilo kraljevo djelo, znači da je kralj ostavio i zlato i cjeduljicu na kojoj je pisalo:
“Svaka prepreka može biti prilika da u životu dođe do promjene!”
Život znači činiti i djelovati. Nije šećer taj koji čini da napitak postane sladak, već pokret kašičice dovodi do toga da ono što pijemo postane slatko…
U životu je potrebno potruditi se da budeš majstor promjene a ne žrtva loše “sudbine”.